Edina Begić, porijeklom iz Bratunca, uspješna je
sportistkinja u Sjedinjenim Američkim Državama. Vlasnik je mnogo rekorda i
priznanja.
Pored svega ona je odličan student i dobra osoba. Pristala je
ekskluzivno govoriti za portal Moje Podrinje (www.mojepodrinje.com):
Moje
Podrinje: Gospođice Begić, uspješna ste sportistkinja,
odličan student, vlasnik mnogih rekorda, a ipak skromna osoba sa puno
prijatelja, kako postižete da sve ovo održite
zajedno?
Edina
Begić: Da ste mi
prije nekoliko godina rekli da postoji mogućnost da igram odbojku u Sjedinjenim
Američkim Državama, iskreno ne bih Vam vjerovala. Kao dijete uvijek sam bila
zainteresovana za sport i to je nešto što me privlačilo. Voljela sam se takmičiti,
ali naravno i pobjeđivati. Znala sam da uz treniranje jedino mogu nešto dobiti,
a ništa izgubiti. Odbojka je ono što me je na neki način ispunjavalo pored škole
koja je uvijek bila na prvom mjestu. Ja sam sada student Međunarodnih Poslova
ovdje na Univerzitetu Arkansas u Little Rock-u, za koji i igram odbojku. Odbojka,
teretana, dodatni individualni treninzi, a onda škola, predavanja i pripremanje
ispita oduzimaju dosta vremena i mogu reći da je poprilično sve to teško uskladiti,
ali ako imaš neki zacrtan cilj koji želiš postići uz pomoc trenera, porodice i
prijatelja dosta je lakše. Rezultate koje sam do sada ostvarila nisu samo moji,
već rezultati svih onih koji su me podržavali i radili sa mnom, te rezultati
mojih suigrača bez kojih ne bih bila u mogućnosti da postignem ono što jesam.
Moje
Podrinje: Mnoge mlade sportiste koji imaju velike nade u BiH,
zanima kako je išao Vaš put do ovih uspjeha koje sad postižete?
Edina
Begić: Sve je to
počelo nekada davno u Osnovnoj školi „Branko Radičevic“ u Bratuncu. Trener
Nenad Petrović je bio zaslužan za osnivanje kluba ZOK „Bratunac“ koji i danas
dan postoji i broji veoma talentovane mlade igračice. Uz njegovu pomoć i svoj rad
na terenu, uspjela sam da ostvarim rezultate koji su predhodili. Odbojka me je
mnogo naučila, jer kao timski sport moraš da radiš i da se boriš za isti cilj
sa svojim suigračima. Mnogo dobrih prijatelja i taletentovanih sportista imala
sam priliku da upoznam, i sa kojima i danas dan imam kontakt. Neki od njih sada
su jako uspješni odbojkaši i odbojkašice, koji postižu izvrsne rezultate, kako
u Bosni i Hercegovini tako i šire. Međutim, veliki doprinos u mom odlasku u SAD
imala je Amila Baraković koja sada igra u odbojkaškom klubu u Tuzli. Prije
nekoliko godina ona je bila ta koja je nosila dres univerziteta na kojem sam ja
sada, tako preko njene preporuke dobila sam priliku da upoznam sadašnje trenere
i mogućnost sportske stipendije koja je na neki način prestižna ovdje u
Americi. Treningom, radom i vjerom u sebe sve je moguće, ali ne i lahko jer je
puno prepreka koje se trebaju preći.
Moje
Podrinje: Kakva su Vaša sjećanja na djetinjstvo u Bratuncu,
Podrinju, odnosno Bosni i Hercegovini?
Edina
Begić: Bratunac je
jedan lijep grad i često ga se sjetim. Puno uspomena kako za školu tako i za
odbojku me veže za njega. Mnogo dobrih prijatelja koji se teško zaboravljaju
tamo sam stekla. Lijepo se sjetiti i nekako kroz uspomene vratiti vrijeme na
dane kada sam bila dijete. Ovom prilikom htjela bih se zahvaliti svojim
roditeljima Neziri I Refiku koji su me naučili da cijenim male stvari u životu
i poštujem ljude oko sebe, te i na podršci koju sam dobila a i još uvijek
dobijam iz dana u dan. Iako sam sada u Americi, Bosna i Hercegovina je u srcu i
mnogo toga nedostaje, tako da se nadam da će vrijeme do nove posjete kući brzo
proći.
Moje
Podrinje: Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Edina
Begić: Ja sam
trenutno treća godina na fakultetu, tako
da mi ostaje još jedna godina do završetka studija. Također, još jednu godinu
ću biti u mogućnosti igrati odbojkašku univerzitetsku ligu ovdje u Americi, i
puno toga ja, ali i tim imamo u planu za sljedeću godinu. Želimo dostići na
završni NCAA turnir za koji svi timovi igraju. Nakon završetka studija mogu Vam
reći da će doći vrijeme za možda još jednu veliku odluku. Da li ću nastaviti
igrati profesionalnu odbojku ili da li ću se posvetiti nekim drugim stvarima u
životu to ćemo još da vidimo, a do tada nadam se će 2014 godina donijeti mnogo
lijepih trenutaka i mnogo drugih pobjeda.
Moje
Podrinje: Šta savjetujete
mladim ljudima u Bosni i Hercegovini?
Edina
Begić: Ovaj
intervju mi je pomogao da se ustvari prisjetim svog djetinjstva, odbojke, škole,
prijatelja, mnogo lijepih i teških situacija, i kako je sve to počelo. Mogu reći
da nije bilo lahko i da je sve to zahtjevalo puno rada, discipline, odricanja
ali naravno i podrške roditelja, porodice, prijatelja i brata Edina Begića. Kroz
čitav svoj rad i odbojkašku karijeru uvijek sam imala jednu izreku koja mi je
iz dana u dan bila motivacija, a glasi : „Ono u šta vi vjerujete da možete, to
ćete i postići.“ Prepreka će biti, i to možda ne jedna, već više njih, pa samim
tim, mladima u Bosni i Hercegovini bih preporučila
da vjeruju u sebe, da rade naporno i kad je najteže, a rezultati će da dođu kad
se najmanje budu nadali.
Zahvaljujemo
Vam se na saradnji i želimo Vam puno uspjeha u budućnosti.
Izvor: mojepodrinje.com