Radi se o maloljetniku čiji je otac bio Srbin, a majka Bošnjakinja, te kojeg je usvojila čuvena porodica Ćehajić iz Bijeljine. Samir je nosio majčino prezime.
- On i njegovi usvojitelji su ubijeni zajedno, u stanu u Bijeljini. Zaklani su. Pronađeni su na muslimanskom mezarju Tombak u Bijeljini. Usvojitelji su ranije identifikovani, a u ponedjeljak će biti identifikovan i Samir, kazala je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.
Samir je identifikovan na osnovu DNK analize, a krv za identifikaciju je dala njegova tetka. No, s obzirom na to da je i tetka umrla, na identifikaciju ovom Bijeljincu vjerovatno neće imati ko doći.
– On više nema nikoga, kazala je Čengićeva za Oslobođenje.
A kada su ubijeni Ćehajići, Mehmed (1929), Raša (1938) i njihov usvojeni sin Samir Muratagić, govori nam Jusuf Trbić, bijeljinski novinar i hroničar zločina u ovom kraju, i nebo iznad Bijeljine je plakalo.
- Ćehajići su bili poznati po tome što su odgajali tuđu djecu, napuštenu, što su 26 djece svih nacija podigli i uputili u život. Uz to, Mehmed je bio dobrovoljni davalac krvi, više od 120 puta je darovao krv drugima. Pisale su o njima novine, bili su primjer ljudske dobrote, kazao nam je Trbić.
No, navodi on, dobrotu Ćehajića zločinci nisu cijenili. U jutro 2. novembra 1992. godine komšije su pozvale policiju, jer se Ćehajići nisu javljali. Policajci su razvalili vrata i ugledali stravičan prizor.
- Sve je bilo okupano krvlju, pod, zidovi, a njih troje – zaklani. Onaj ko ih je klao, činio je to sporo, kao da je uživao u tome. Malom Samiru bile su odječene uši. U stan se odmah sutradan uselio Srbin, vozač u Bijeljina-putu. Ubice, naravno, nikad nisu nađene. Niti ih je ko tražio. A nakon svega, Mehmedovom sinu Hazimu, koji je živio u Janji, oduzeli su i zvanično stan i nisu mu dali ni da priviri tamo, kazao je Trbić.
On navodi da postoji mogućnost da je ovaj zločin počinila grupa koju su činili zločinci iz bijeljinskih okolnih sela, Srbije i Bosanskog Šamca.
- Oni su pobili porodicu Isić. Pobili su i porodicu Sajtović, neke ljude iz Janje i Bijeljine… Otkriveni su tek kada su opljačkali neku srpsku kuću u blizini Bijeljine. I suđeno im je. Nije im suđeno za ratni zločin. Kod jednog od njih su nađene osušene ljudske uši. Pretpostavlja da se to odnosi na Samira, ispričao je Trbić.
Suđenje u Srbiji On naglašava da je tokom etničkog čišćenja Bijeljine zabilježeno dosta slučajeva gdje su ubijene kompletne porodice a da niko nije odgovarao.
– Ta grupa je tri porodice praktično izvela i ubila. Najpoznatije porodice koje su ubijene su Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Ubijeno je njih 22, a od toga sedmero djece. Zbog toga će najvjerovatnije biti suđeno i Tomislavu Kovaču. Čuli ste da je na listi prioriteta u Srbiji za suđenje, kazao je Trbić.
Izvor: Oslobođenje