Preskoči na glavni sadržaj

SVAKA ČAST PODRINJCIMA U AMERICI: Sve ovo su oni učinili za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu

Kamion Huse iz Glogove (Bratunac)
koji je kao dječak stigao u Ameriku
iz Potočara gdje je bio i ranjen
Priča Bošnjaka iz Podrinja u Sjedinjenim Američkim Državama počinje 1992. godine, kada su protjerani iz svojih mjesta počeli dolaziti na slobodnu teritoriju. Nastavila se valom prognanika 1993. iz zaštićene zone UN Srebrenica, koji su zbog teške humanitarne krize morali doći u Tuzlu. Na kraju mnogi od njih su 1995. nakon pada Srebrenice u koloni smrti preživjeli i došli na slobodnu teritoriju.

Iako je mir nastupio većina Podrinjaca je živjela po tuđim kućama i u izbjegličkim naseljima širom Federacije BiH. Nije bilo zaposlenja, perspektiva je bila ravna nuli... Mnogi su se zabrinuli za budućnost svoje djece i uhvatili su se kako im se tad činilo za posljednju slamku spasa... Odlazak u daleku i nepoznatu Ameriku.


Većina se fiktivno prijavila kao izbeglice u Hrvatskoj i u tamošnjim biroima su zatražili odlazak u prekookeanske zemlje. Vlasti Bosne i Hercegovine su znale da ovi ljudi odlaze, znali su to i uposlenici humanitarnih organizacija i ureda vlade Sjedninjenih Država u Hrvatskoj koji su kontrolirali proces migracija, ali svi su šutjeli.

Većina ljudi je sa malo stvari krenula, nakon što su dobili kako se to zvalo "let" za Ameriku. Malo stvari značilo je samo odjeću, a ostalo nisu ni imali u BiH, i ako su nešto imali podjelili su to rodbini.

Došli su u Ameriku, nepoznatu i veliku zemlju. Prvo su ih prihvatile nevladine i humanitarne organizacije koje su im dale prvu pomoć i pomogle u snalaženju.

Naši ljudi su se ubrzo snašli i počeli su raditi. Radili su sve što im se nudilo, od njamanje plaćenih poslova do rejtinga koji im je omogućio da bolje plaćene poslove nađu.

Danas mnogi naši ljudi imaju uspješne firme u SAD-u. Mnogi su naučnici i univerzitetski profesori. Djeca im se školuju na najboljim koledžima. Oni koji rade druge poslove cijenjeni su kako od šefova tako i od kolega.

U svemu ovome nisu zaboravili Bosnu i Hercegovinu. Svojoj domovini pomažu. Prije svega finansijski.

Ne smijemo zaboraviti da većina naših ljudi koji rade u Americi upumpavaju novac u Bosnu i Hercegovinu. Mnogo naših ljudi dođe svake drugee godine u BiH. I u prosjeku potroši oko 10.000 $. Mnogi šalju novac WesernUnionom svojoj rodbini po 100 $ ili 200 $ godišnje. Mnogi koji imaju roditelje šalju im ove iznose mjesečno.

Većina naših ljudi je napravila kuće u Bosni i Hercegovini, koje posjete jednom u dvije godine, ali ovim su oni pokrenuli građevinsku industriju BiH.

Mnogi troše novac i na teferiče u BiH kad dođu... Treći pozovu rodbinu u Sjedinjene države, a  vrate ih u Bosnu sa puno poklona i nešto novaca...

Ovim ljudima treba reći HVALA VAM... Mi ćemo Vas pratiti i o vama pisati... Mi smo vaši, a vi naši... Potrebni smo jedni drugima...

Izvor: Moje Podrinje (mojepodrinje.com)

Popularni postovi s ovog bloga

KO GOD SEBE SMATRA ČOVJEKOM: Ovaj film o genocidu u Srebrenici treba pokazati svojoj djeci... + VIDEO

Pogledajte dokumantarni film o padu Srebrenice i genocidu koje su pčinile srpske snage nad nedužnim bošnjačkim civilnim stanovništvom... Pogledajte ovaj film i pokažite ga svojoj djeci da se istina nikad ne zaboravi...

ZMAJEVI POKRADENI U GRČKOJ: Tzavellas brži od sudijske pištaljke… Pogledajte kako je BiH primila gol…

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine remijem (1:1) je nastavila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Zmajevi su poveli autogolom domaćeg golmana Orestisa Karnezisa nakon sjajnog izvedenog slobodnog udarca Miralema Pjanića. Remi je domaćinu u 95. minuti donio Tzavellas.

CIJELA BOSNA JE PLAKALA GLEDAJUĆI OVO: Pogledajte dolazak preživjelih heroja na slobodnu teritoriju nakon pada Srebrenice... + VIDEO

Gledajući ove snimke cijela Bosna je plakala... Pogledajte dolazak preživjelih Srebrenčana na slobodnu teritoju... Nažalost ovo je samo dio onih koji su krenuli ka Tuzli... Veći dio je ubijen u genocidu...