TUŽNA SUDBINA JEDNE MAJKE: Želja mi je da pronađem samo jednu koščicu moga sina i da se konačno smirim...

„Svake godine se nadam da ću ga pronaći i ukopati, evo ovog 11., pa narednog 11., pa onog tamo... Tako je prošlo evo 19 godina, a moga djeteta još uvijek nema...“, kazala je za Radiosarajevo.ba Hajra Čatić, Srebreničanka koja i danas traga za ostacima svoga sina Nine.


Naime, posmrtni ostaci Nihada Nine Ćatića, pjesnika, novinara i radioamatera koji je dan uoči pada Srebrenice 1995. godine očajnički tražio da se pomogne Srebrenici, nikada nisu pronađeni. Imao je 26 godina.

Viđen je na jednom, drugom i trećem mjestu, ali niko pouzdano ne može reći šta se dogodilo s njim. Jedino je sigurno da na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije RBiH nikad nije stigao. Navodno je bio ranjen te su ga nosili. Oni koji su ga nosili su pronađeni u masovnoj grobnici u Kravici. Ali, njenog sina tamo nije bilo.

Čini joj se da svima odgovara da se sve odugovlači, sve predugo traje.
„Navodno treba deminirati određena područja na kojima bi mogla biti masovna grobnica, pa se čekaju pogodni vremenski uvjeti, a mene sve to ubija, ja ne mogu više, nemam snage, ne znam hoću li uopće dočekati da ga ukopam“, kaže Čatić.

I ove godine je u Potočarima, dočekat će danas učesnike Marša mira i prisustvovati dženazi 175 sugrađana. I opet, nakon 19 godina, neće naći smiraj duši svojoj.

„Gledam danas one Potočare, onu djecu i, ako se može tako reći, nadam se i radujem tabutu svoga sina. To mi je jedina preostala želja, da pronađem samo jednu koščicu moga sina i da se konačno smirim...“, govori teškim glasom Hajra.

Nada se da će to za života doživjeti i ističe kako ne razumije porodice žrtava koje nisu potvrdili identitet za još 165 pronađenih žrtava. Kako kaže, nemaju šta čekati.

„Da mi je samo koščicu sinovu da pronađem, ja bih ga ukopala,“ kazala nam je Hajra.

Ninin otac Junuz također je nastradao u srebreničkom genocidu, ali je pronađen i sahranjen u Memorijalnom centru u Potočarima 2005. godine.

Izvor: radiosarajevo.ba