Tridesetšestogodišnja Svjetlana Popović Bosnu i Hercegovinu napustila je ratne 1992. godine. Prve godine života za nju u Francuskoj bile su dosta teške, jer nije znala jezik, niti kulturu te zemlje. Za to vrijeme, kaže, vežu je negativne uspomene.
Svjetlana PopovicSvjetlana Popovic
„Put do Francuske bio je jako težak, polazak je bio strašan. Jednostavno, to se ne može nikada zaboraviti. Nisam uopšte htjela da sjednem u taj autobus koji je trebao da nas odvede iz Bosne. Išli smo preko Hrvatske, Slovenije, spavali lijevo-desno, kod nekih ljudi koje nismo poznavali, pa onda išli nekim kombijima, plaćali ovdje-ondje da nas neko preveze, i jedva nekako došli do tog cilja. A onda je bilo jako teško snaći se u Francuskoj, nismo nikoga poznavali, nismo imali novaca, nismo znali jezik, nisam znala reći ni 'Dobar dan'. Onda nam je otac umro i to je još više otežalo stvari, ostale smo same mama, sestra i ja. Morale smo se snaći. Pošle smo sestra i ja u školu, naučile pomalo pričati, malo pomalo se snašle i, eto, nastavile život. A torba za vratiti se u Bosnu bila je spremna svaki dan, bila je pored vrata.“
Svjetlana je u Francuskoj završila osnovno i srednje obrazovanje, kao i višu školu za tajnicu. Danas radi administrativne poslove u jednoj banci. Ističe kako Francuska nudi brojne pogodnosti za život.
„To su neke prednosti za školovanje, za liječenje, neki pošteni konkursi na koje možeš da se javiš, nema nikakve 'štele', možeš imati povjerenje u administraciju, neće niko da te za par eura prevari.“
Svjetlana ne razmišlja o povratku u BiH, ali priznaje kako joj nedostaju i neke vrijednosti iz njene domovine.
„Tih vrijednosti ima, ali su tako male i tako nevrijedne, da nisu razlog da se vratim u Bosnu, da maštam o životu u Bosni. A vrijednosti su to neko gostoprimstvo, naša muzika, izlasci s društvom, neki običaji za Božić, za Uskrs, da se nađe obitelj. Takve stvari. Ipak je teško biti u tuđini, bez svojih.“
Zadovoljna je ciljevima koje je postigla u Francuskoj. Naglašava kako je puno lakše te ciljeve postići, kada se doseliš u neku zemlju mlad.
„Mislim da jesam danas zadovoljna, ali to mogu reći zato što sam ipak otišla mlada i što sada, s ovim godinama, drugačije razmišljam o životu i drugačije vidim stvari koje su u Bosni, kako ima te korupcije, nesigurnosti i slično. Mislim da sam ipak postigla dosta i dobra je stvar što sam došla u Francusku.“
Bosnu i Hercegovinu napušta sve više mladih, što je prema mišljenju naše sugovornice opravdano.
„Mislim da u Bosni nema nikakve budućnosti, da se samo širi korupcija, da je svijet sve više i više pokvaren. Nema nikakve budućnosti. Možda je ima za neki mali broj ljudi, ali mislim da je opravdano da se budućnost traži negdje vani.“
Francuska je po teritoriji najveća zemlja u Europskoj uniji. Francuski građani uživaju visoki životni standard. Zemlja se nalazi na samom vrhu iz oblasti obrazovanja, zdravstvene skrbi, očekivanog trajanja života, građanskih sloboda i razvoja.
Izvor: slobodnaevropa.org