Preskoči na glavni sadržaj

Podrinjac nije zapamtio oca… Kao dječak ranjen u srebreničkom genocidu… Danas je uspješan sportista i državni prvak u…

Mladi, 21 godišnji bokser Naser Delalić, svojom borbom na 11. Memorjalnom turniru „Braća Bašović“ održanom na Iliđi, oduševio je sve  bokserke  stručnjake i na noge digao prepuno gledalište. U kategoriji do 91 kg  savladao je neugodnog, jakog kao „beton“  Njemačkog boksera  Feliksa Zibera, člana bokserskog kluba „Remšajd“ iz Kelna.


Po završetku meča, vidno  isrpljen, ali presretan zbog  briljantne pobjede, Delalić nam je rekao o svojim počecima bavljenja boksom, trenerima, uspjesima, planovima, klubovima…

– Rođen sam 24. jula 1992.god. u Srebrenici, a odakle sam  sa majkom  izašao  u julu 1995.god. poslije pokolja u Srebrenici. Nisam  zapamtio oca koji je ubijen, a  počeo sam kao 14-godišnji dječak trenirati boks u Vogošći, a gdje i danas živim sa  majkom i bratom. Pošto  uslovi za treniranje, ali i treneri u BK Vogošća, nisu bili dobri, prešao sam u školu boksa „Kamp Sport Peljto“ a koju vodi proslavljeni, neporaženi svjetski šampion, naš veliki bokser i trener Mensur Peljto. Stručni, naporni i kvalitetni rad sa Peljtom, dao je rezultate sa kojima sam ja zadovoljan, ali  i gdje želim ubudučnosti ostvariti još bolje rezultate. Pod Peljtinim vodstvom osvojio sam pojas W.B.F asocijacije, u meču protiv  njemačkog reprezentativca Fischera. Do sada sam imao 26  mečeva, a poražen sam samo u 7 borbi u super teškoj kategoriji. Svi ti porazi bili su na početku karijere, kada sam bio još neiskusan i naivan, ali sve kasnije borbe riješio sam efektno u svoju korist.

Koji su najveći uspjesi u dosadašnjoj karijeri?

– Do sada sam  bio dva puta  treći na državnim prvenstvima u super teškoj kategoriji i to  u Bihaću 2010 godine i ove godine, nedavno u Bijeljini. Pored toga, nastupao sam na brojnim međunarodnim turnirima, a i tu  sam osvajao brojne diplome i priznanja, a bio sam proglašavan i za najborbenijeg takmičara. Sva ta priznanja samo su dodatni motiv da nastavim sa još intenzivnijim radom, i uz pomoć velikog stručnjaka Peljte, postignem još bolje rezultate o kojima će se vrlo brzo pričati i pisati.

Kakvi su planovi i želje u budučem periodu?

– Imam veliku želju da nastupim na Olimpijadi i predstavim našu zemlju u najboljem svijetlu. Takođe, imam plan da nastupam u profi boksu, a  to je i želja mog trenera Peljte, koji ima ogromno iskustvo u tim profeseionalnim bokserskim „vodama“. Pak, što se tiče privatnih planova,želim da završim fakultet, a trenutno sam na drugoj godini DIFA i sve ću učiniti da ispunim oba zacrtana cilja.

Bio teško ranjen

Prilikom genocida u Srebrenici u julu 1995.godine, Delalić je kao trogodišnji dječak zadobio teške povrede i imao je par operacija u Zagrebu i Sarajevu, a koje su na sreću uspješno obavljene i sada mu omogućuju normalno obavljenje sportskih aktivnosti.

Peljto: Brzo će zablistati

Mladi Delalić ima sve predispozicije da postigne vrhunske rezultate. Radi se o bokseru koji izuzetno marljivo radi, ima urođeni talenat i izuzetno je fizički spreman. Vrijeme radi za njega i vrlo brzo će zablistati na domaćoj i međunarodnoj bokserskoj sceni.



Izvor: mojepodrinje.com (tekst breza-x.com)

Popularni postovi s ovog bloga

KO GOD SEBE SMATRA ČOVJEKOM: Ovaj film o genocidu u Srebrenici treba pokazati svojoj djeci... + VIDEO

Pogledajte dokumantarni film o padu Srebrenice i genocidu koje su pčinile srpske snage nad nedužnim bošnjačkim civilnim stanovništvom... Pogledajte ovaj film i pokažite ga svojoj djeci da se istina nikad ne zaboravi...

UPOZORENJE - SCENE MOGU BITI UZNEMIRUJUĆE: Pogledajte rijeto viđene golgotke genocida u Srebrenici... + VIDEO

Pogledajte samo jedan od dokumantarnih filmova koji govori o golgoti genocida u Srebrenici... Upozoravamo osjetljive osobe scene mogu biti uznemirujuće...

ADEM MEHMEDOVIĆ: Nikada neću zaboraviti pakao u Srebrenici i vojnika koji me spasio…

Adem Mehmedović je još kao dječak preživio pakao i svjedočio mučnim scenama koje su provodile srpske agresorske snage u Srebrenici u julu 1995. godine. Adema, iako je bio dijete,  srpski su vojnici odvojili u grupu “odraslih”, onih kojih danas nema, ali je pukom srećom ipak ostao živ. U razgovoru za Faktor.ba Adem je govorio o tim užasnim danima i svemu što je preživio zajedno sa svojom rodbinom, ali i o svojoj odluci da se nakon svega vrati u Srebrenicu.