I kako to obično biva kad nešto dugo i željno iščekujemo. Dudići su tri godine čekali da dobiju dijete. Radovali su se njegovom rođenju, ali nakon toga nevolje ih nikako ne zaobilaze. Mehan ima tri godine, a još uvijek ne govori.
-Sa četrnaest mjeseci je prohodao, međutim, nije riječi izgovarao. Poslije je imao operaciju lijevog testisa. I to nam je bila 3 ili 4 mjeseca bila briga. Morali smo nalaze da radimo i da idemo za Tuzlu, a nismo tada imali nikakva primanja, priča Mehanova mama Fahrija.
Ova porodica živi od jedne skromne plate koja nije dovoljna da Mehanu obezbijedi adekvatno liječenje. Bez obzira na tu činjenicu, Mehanova majka nikad nije odustala od pokušaja da uradi sve kako bi se dijete izliječilo. Iako svakodnevno nailaze na nove prepreke jedini cilj im je da im sin odrasta poput druge djece.
-Zadnji put u Tuzli su nam rekli da papiri za Mehanovo liječenje ne važe i da moramo platiti 100 maraka. Ja sam im rekla da te pare nemam. I nisam ih tada imala. Učiteljica Jasna, koja prati Mehana u obdaništu je rekla da nastavimo sa liječenjem, ali suprug se iznervirao i nije htio ni da čuje da ponovo idemo u Tuzlu i da se maltretiramo. Ja sam rekla ili ćemo se rastati ili ćemo ga izliječiti, kaže Fahrija.
Fahrija i Džemal se ne žele pomiriti sa dijagnozama ljekara i vjeruju da njihov sin čuje te da će jednog dana i progovoriti.
-On nas poprilično dobro čuje, ja kad izađem na hodnik i ako ga zovnem on kaže: „Ha“. Mislim da nije u pitanju sluh, možda je do grla ili do glasnih žica, sa nadom govori majka.
Za jednog oca bilo je neizmjerno teško kada su mu ljekari saopštili da njegov sin ne čuje i ne govori. Ni danas se ne želi pomiriti sa takvim mišljenjima.
-I ja sam od četiri godine propričao, pa će valjda i moj sin propričati. Nadam se da je samo nasljeđe u pitanju i da su ljekari pogriješili kada su za mog sina rekli da je gluvo-nijem, ističe Džemal.
Smetnje koje ima u razvoju, ovog veselog i slatkog dječaka kao da ne sprečavaju da sa svojim vršnjacima ima jedan lijep, drugarski odnos.
-On je sa drugarima dobar i u obdaništu ga svi hvale. Međutim, njegovi vršnjaci mogu da pjevaju pjesmice, da recituju, jedino on ne može. On je društven, kaže direktorica Vesna da je i komunikativan i da voli sa drugom djecom da se igra. Zabrinuta sam mnogo, ali valjda će Bog dragi pomoći i valjda ćemo uspjeti i ovaj problem riješiti. Ja radim i imam tu neku skromnu platu koja može samo neke osnovne potrebe tročlane porodice da zadovolji, ali ćemo se boriti, ističe Fahrija.
Za svog sina Fahrija i Džemal će uraditi sve, ali Mehan je prilika da se ujedine i drugi ljudi dobre volje te da pomognu na bilo koji način.
Izvor: prijateljisrebrenice.org