Za oko 350 porodica, koliko je naseljavalo ovo mjesto prije agresija na Bosnu i Hercegovinu, život je bio dobar. Mještani, uglavnom Bošnjaci, te nešto Srba i Roma radili su u Boksitu u Milićima, Birač – drvnoj industriji, u nekoliko zanatskih radnji, dok je osnovnu školu u Kasabi pohađalo više od 700 učenika.
Početkom agresije na našu zemlju većina stanovništva je izbjegla u sigurnije gradove ili u inostranstvo. Kao i u većini mjesta koje su bile pod agresorskom vlašću uništeno je gotovo sve što je pripadalo islamskoj kulturi. Tako je Musa Pašina džamija sravnjena sa zemljom 1993. godine, uništene su kuće Bošnjaka, devastirana je i zgrada osnovne škole. Ubijeno je 125 civila Bošnjaka, dok su padom Srebrenice počinjeni i monstruozni zločini na stadionu u Novoj Kasabi. Na području Nove Kasabe pronađeno je više desetina masovnih grobnica, a mnoge od njih još nisu otkrivene. Na tuđoj zemlji sagrađena je pravoslavna crkva koju danas niko ne posjećuje, niti održava, a svrha joj je, kako nam povratnici u Kasabu kažu, obilježavanje “vječne srpske zemlje”.
Zbog svega navedenog ne čudi što je povratak Bošnjaka u ovo mjesto vrlo mali. Dođu najčešće tokom ljeta kako bi obišli mjesta koja su nekada bila njihov dom, a potom se po završetku godišnjeg odmora ponovo vraćaju tamo gdje žive i zarađuju hljeb.
- Ništa ovde nije uloženo u povratak, tako da i ovo malo ljudi što se vratilo na svoje samo preživljavaju. Nije to normalan život. Pomoć u izgradnji Musa Pašine džamije našem džematu pružili su Rijaset Islamske zajednice u BiH, Muftiluk tuzlanski, Vlada RS-a, odnosno opština Milići, a pomogla je i federalna vlada i ogranak iranske ambasade u Sarajevu, ističe Sulejman Sulejmanović, imam Musa Pašine džamije u Novoj Kasabi.
Imao je Evlija Ćelebija štogod napisati i o Musa Pašinoj džamiji te je na taj način otrgnuti od zaborava. I zaista "njena su vrata i zidovi, mihrab, minber i svodovi kapija savršeno lijepo umjetnički izgrađeni, a sama je sva od mramora zelenog kao smaragd. I kad sunce u nju udari, iz vrata i zidova zasjaju zelene zrake. U ovoj zemlji nema nigdje takve džamije od zelenog mramora".
Na Musa Pašinoj džamiji u Novoj Kasabi nikada nije postojao natpis o njenoj gradnji, ali na osnovu sačuvanog fermana iz 1641. godine predpostavlja se da je njena gradnja počela u proljeće 1642. i da je završena u proljeće naredne godine.
Nakon gotovo 350 godina postojanja džamija je srušena, a svjedoci kažu da je poslije toga padala tako jaka kiša koja je omela agresora u njegovoj namjeri da ovu lokaciju ne zaspe zemljom i pretvori u igralište. Obnova ove džamije trajala je dvije godine, a zvanično je otvorena pred Ramazan 2010. godine. Ostaci kamena prvobitne džamije koji se nalaze pored novog objekta biće iskorišteni za izgradnju sahat kule, a na čijem se projektu intezivno radi. Osim toga, u sklopu sahat kule izgradiće se i šehidsko obilježje za sve ubijene građane Nove Kasabe.
Za ovaj projekat potrebna su finansijska sredstva, a mještani Kasabe rasuti po bijelom svijetu već su se javili sa željom da pomognu realizaciju ovog projekta.
- Hvala svima koji su se odazvali našoj želji da Novoj Kasabi vratimo njenu ljepotu s ovim objektom, ali i onima koji će našu želju tek prepoznati. Velika zahvalnost pripada i Tuzlarijama koje prate naše aktivnosti. Trebate biti svjesni da je lahko učiti ezan u Sarajevu, Tuzli i Zenici, ali je teško to činiti na Drini, dodaje imam Sulejmanović.
Eto to je Nova Kasaba, naši ljudi i naša Bosna sa njima.
Izvor: tuzlarije