Profesor na Univerzitetu "John Hopkins"u Washingtonu i viši stručni saradnik Centra za transatlantske odnose SAIS iznimno dobro poznaje ovdašnje prostore i pažljivo prati zbivanja u našoj zemlji duže od dvije decenije…
Za Oslobođenje govori o Bosni i Hercegovini, iskoracima i propustima, odnosu SAD-a prema BiH i upozorava: 2020. je vrlo blizu.
Već mjesecima se obilježava 20. godina Daytona: novembarski pregovori 1995. u Vašoj zemlji i potpis na Dejtonski mirovni sporazum u Parizu 14. decembra iste godine bez sumnje su prekinuli rat, no nekako se čini da smo svi očekivali drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Kako Vi gledate na protekle dvije decenije BiH?
- Vidim tri različite epizode u postratnom periodu. U prvih jedna i po do dvije godine vidjeli smo kraj sukoba, ali veoma težak period za implementaciju mira. Kulminacija je nastala usvajanjem bonskih ovlasti koje su dodijelile ovlasti visokom predstavniku da donosi zakone i smjenjuje dužnosnike. Nakon toga nastupilo je devet godina ozbiljnog napretka, posebno tokom mandata Wolfganga Petritscha i Paddya Ashdowna. Međutim, odbijanje aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. dovelo je do perioda stagnacije koji se nastavio i do danas. Znači, poteškoće, napredak i stagnacija. Ali mir još traje. Za to trebamo biti zahvalni.
Dobar ste poznavalac prilika u mojoj zemlji i nedavno ste u Washingtonu vrlo oštro govorili o mogućem referendumu u Republici Srpskoj. Vi znate da se Milorad Dodik dugo ponosio američkom podrškom, šta mislite - šta se promijenilo pa danas prijeti raspadom zemlje?
- Ne znam ništa o podršci SAD-a Dodiku u ovom momentu. Ne mislim da bi bio dobrodošao čak i kada bi kao turist posjetio SAD. Očekujem da će referendum, ukoliko do njega dođe, ubrzati ozbiljne aktivnosti Vlade SAD-a protiv njega lično, pa makar da to bude zabrana putovanja i zamrzavanja sredstava. Nadam se da će i EU uraditi bar nešto slično tome.Bilo da dođe do referendum ili ne, vrijeme je za potpuni analizu bogatstva i imovine koju su političke vođe u Bosni i Hercegovini stekle. Korupcija i ogoljavanje državne imovine je dokumentovano. Vrijeme je da se to zaustavi.
Cijeli intervju pročitajte u printanom izdanju Oslobođenja.
Za Oslobođenje govori o Bosni i Hercegovini, iskoracima i propustima, odnosu SAD-a prema BiH i upozorava: 2020. je vrlo blizu.
Već mjesecima se obilježava 20. godina Daytona: novembarski pregovori 1995. u Vašoj zemlji i potpis na Dejtonski mirovni sporazum u Parizu 14. decembra iste godine bez sumnje su prekinuli rat, no nekako se čini da smo svi očekivali drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Kako Vi gledate na protekle dvije decenije BiH?
- Vidim tri različite epizode u postratnom periodu. U prvih jedna i po do dvije godine vidjeli smo kraj sukoba, ali veoma težak period za implementaciju mira. Kulminacija je nastala usvajanjem bonskih ovlasti koje su dodijelile ovlasti visokom predstavniku da donosi zakone i smjenjuje dužnosnike. Nakon toga nastupilo je devet godina ozbiljnog napretka, posebno tokom mandata Wolfganga Petritscha i Paddya Ashdowna. Međutim, odbijanje aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. dovelo je do perioda stagnacije koji se nastavio i do danas. Znači, poteškoće, napredak i stagnacija. Ali mir još traje. Za to trebamo biti zahvalni.
Dobar ste poznavalac prilika u mojoj zemlji i nedavno ste u Washingtonu vrlo oštro govorili o mogućem referendumu u Republici Srpskoj. Vi znate da se Milorad Dodik dugo ponosio američkom podrškom, šta mislite - šta se promijenilo pa danas prijeti raspadom zemlje?
- Ne znam ništa o podršci SAD-a Dodiku u ovom momentu. Ne mislim da bi bio dobrodošao čak i kada bi kao turist posjetio SAD. Očekujem da će referendum, ukoliko do njega dođe, ubrzati ozbiljne aktivnosti Vlade SAD-a protiv njega lično, pa makar da to bude zabrana putovanja i zamrzavanja sredstava. Nadam se da će i EU uraditi bar nešto slično tome.Bilo da dođe do referendum ili ne, vrijeme je za potpuni analizu bogatstva i imovine koju su političke vođe u Bosni i Hercegovini stekle. Korupcija i ogoljavanje državne imovine je dokumentovano. Vrijeme je da se to zaustavi.
Cijeli intervju pročitajte u printanom izdanju Oslobođenja.