Zbog punjenja umjetnog jezera na brani Stubo-Rovni kod Valjeva, pod vodom nestaje crkva iz 13. stoljeća - u Srbiji poznata kao Valjevska Gračanica.
Iako je odluka da crkva bude potopljena donesena još prije četvrt stoljeća, i to uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve, lokalni mještani se s tim ne mire.
Budućim generacijama valjevskog kraja bit će poznata vjerojatno kao "podvodna Gračanica". Za one koji su je posljednji put vidjeli cijelu, to je nepojmljivo.
"Tu noć neću zaboraviti nikad dok sam živ. S večeri je ta voda bila sve bliža i bliža, dolazila je mutna od tih kiša i od svega, kad je već bila da pređe prag svetinje, mi smo ušli unutra da se pomolimo. Nismo hteli da je skrnavimo, bukvalno sve smo ostavili u njoj, samo smo krst izneli, ništa više. Zatvorili smo vrata, celivali, ljudi su plakali, grlili one zidove - to je tako potresna scena bila", priča Milisav Fazanović.
Da će Crkva svetog arhangela Mihaila kod Valjeva biti potopljena, pretpostavilo se još 1989. kada je donesena odluka o gradnji brane Stubo Rovni - projekt u koji je, kao većinski vlasnik kapitala, država dosad uložila više od 80 milijuna eura.
"Godine 2003. pravi se tzv. Sporazum o razmeni nepokretnosti gde se Srpska pravoslavna crkva saglasila da objekat ostaje u zoni potapanja, a da je Javno preduzeće (JP) 'Kolubara' u ugovornoj obavezi da takav objekat napravi na jednoj novoj lokaciji uz priloženu tehničku dokumentaciju sa kojom se saglasila Crkva", objašnjava Miodrag Marković, direktor JP "Kolubara".
Novi vjerski kompleks ne žele
Tako je i urađeno. Cijeli novi vjerski kompleks nedaleko odatle izgrađen je još prije pet godina. Do danas, Srpska pravoslavna crkva ga nije preuzela, a vjernici nisu prihvatili.
"Sveta mesta da mogu biti bilo gde, Hristov grob ne bi bio u Jerusalimu, verovatno bi bio na Bakića Brdu. Pošto oni tvrde da je ta crkva zamena. To može biti poklon Gospodu, jedan plus, ali nikako ne može biti zamena za nešto što je godinama i vekovima staro, i svete se stvari ne mogu menjati", smatra Svetlana Milutinović, mještanka sela Brezovica.
Brana je, kažu u JP "Kolubara" građena s dva osnovna cilja - da spriječi poplave i osigura pitku vodu za 200.000 stanovnika valjevskog kraja. Mještani joj poriču obje uloge. Smatraju je prijetnjom za sigurnost i ekološki sustav.
"Imali smo nesreću da smo doživeli bombardovanje '99. Šta mislite da je tad ta brana postojala ovde? Da je neko bacio i rekao - slučajno. Mi smo gađali branu. Niko ne bi rekao - gađali smo ljude, razumete? Da li neko vodi računa o tome", pita Svetlana Milutinović.
Vučić želi pomoći
"Odavde jedno 100 metara već je voda stigla do prve estavele, mesta naročito obilnog poniranja i to još traje tri kilometra uz kanjon ove reke, pa će ova prljava zagađena voda otići u podzemne rezervoare, tunele i kanale odakle s jedne strane izvire vrelo Paklje, a sa druge strane izvire sedam izvora najčistije reke u Srbiji, reke Gradac, dole malo niže je vrelo Petnice, pa za mesec dana ta sva voda biće zagađena i u valjevske česme stići će ova prljava voda", upozorava Jordan Milovanović.
Zamjerajući da brana nije od javnog interesa i da Valjevska Gračanica nije vjerski objekat već svetinja, predstavnici lokalnog stanovništva svakodnevno mirno protestiraju ispred Vlade.
Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić kaže kako je spreman zaustaviti projekt.
"Sve sam spreman da promenim. Spreman sam to i da zaustavim. I ne morate da vičete ni na koji način. Veoma sam spreman, samo mi treba zeleno svetlo od patrijarha srpskog gospodina Irineja", kaže Vučić.
Za to vrijeme, sat otkucava. Valjevo će uskoro biti poznato po jezeru sa crkvom iz 13. stoljeća na svom dnu.
Izvor: Al Jazeera