DA LI JOŠ UVJEK MISLI ISTO: Ovo su najnovije izjave policajca iz Doboja koji je hvalio pomoć Federacije BiH...

Da nam nije bilo Federacije, pocrkali bismo od žeđi i gladi, rečenica je policajca Dušanka Kitića iz Doboja (RS) koja je obilježila medijski prostor i o kojoj se za vrijeme katastrofalnih poplava govorilo i van granica BiH.


Neuništiv duh

Manje je poznato da je Kitić (40) policajac u FBiH, i to u Policijskoj stanici Nemila pri Policijskoj upravi Zenica. Jučer smo ga zatekli na radnom mjestu.

- Evo mene, iz poplave u poplavu - našalio se na početku razgovora.

Odmah nam je rekao da je i na radnom mjestu zatekao više od metar vode, poplavljene prostorije, uništen namještaj, ali neuništiv duh bosanskog naroda.

- Molim vas da naglasite da sam neizmjerno zahvalan kolegama i komandiru Ibrahimu Pašaliću. Od jutra kad sam krenuo na posao, pa nisam mogao izaći, do posljednjeg dana bili smo u kontaktu, pitali su kako i šta da pošalju, javljali kakvo je stanje vode, jer ono što je sada u Nemili, za pet sati je u Doboju. Rekli su mi: Na posao se javi kad središ situaciju, kad očistite zgradu - kazao nam je Kitić.

On je bio policajac u RS od 1995. do 2001., kada prelazi u Federaciju, gdje je službovao u Doboj-Jugu, Maglaju, Bočinji, a već nekoliko mjeseci u zeničkoj Mjesnoj zajednici Nemila. Kaže da "želi ovdje dočekati penziju, jer je dočekan od naroda i kolega kao nigdje do sada".

- Ljudi vole iskrene, a ja kažem šta mislim, svidjelo se nekome to ili ne. Moja izjava za BHT i FTV bila je data u afektu, kad sam čuo komšiju kako okoliša reći ono što jeste. Prve četiri vreće hljeba, prve desetine galona vode, u moj soliter, u Doboj, donijeli su Tešnjaci. Kad je moje dijete zaplakalo jer nam je nestalo hljeba u stanu, ja sam se obukao i zagazio u vodu, krenuo djetetu po hljeb. Došao sam do prvog punkta i zatekao što sam zatekao. Ja čuvam u novčaniku etiketu s pakovanja hljeba, pekare "Alma Pek" iz Tešnja, koja je nahranila moje dijete. Narodu nikad nije bilo do podjela, ove poplave su nas valjda opametile. Kad se čistila moja zgrada, pomoć je došla iz četiri mjesta, momke koje u životu nisam vidio i ko zna hoću li. Niko nije pitao odakle si - priča nam Kitić.

On je, kažu, bio pravi "komandant" u svom soliteru, u kojem ima 100 stanova, pa je pravo malo naselje. Dijelili su posljednju čašu vode, krišku hljeba, a solidarnost, ma koje nacije bili, pokazivali su iz dana u dan.

Stišću ruku

- Nisam bio sam. Kolega policajac Zlatan Janković bio je u drugom dijelu Doboja, bila su to ostrva usred grada. Sva koordinacija, informacije su išle preko Radija Antena Jelah (Tešanj). Ja sam od kolega iz Nemile dobijao informacije šta se događa, smirivao narod, Samo da ste vidjeli slavlja kad su nam javili da nivo vode pada. Sve je prošlo. Sada, idem kroz Nemilu, ali i Doboj, ljudi mi stišću ruku, pitaju treba li šta pomoći mojima, iako moj stan nije bio poplavljen. Moram istaći još jednu hrabru ekipu, tim deminera iz Usore, koji su nam donosili šta god smo im rekli. Te ljude bih isto volio nekad upoznati, oni su pravi heroji - ispričao nam je Kitić.

Ubrzo je s kolegama iz stanice morao krenuti na teren. Na području Nemile ima više od 18.000 stanovnika, a nema naselja koje nije stradalo u poplavama ili klizištima.

Vrijedan i susretljiv

- Dušanko je jedan od onih policajaca koji su uvijek više od običnih službenika. Spreman je priteći, pomoći, uraditi više nego što se traži. Mi smo u Nemili tokom poplava imali specifičnu situaciju, bili smo presječeni klizištem, nabujalom Bosnom, bili sve, spasioci, ljekari, vozači, humanitarci, pa onda i policajci. Dio tima ostao je u svojim mjestima odsječen od ostatka svijeta. Drago mi je da su policajci poput Dušanka u tom periodu pokazali organizacione, ali, prije svega, ljudske karakteristike - kazao nam je komandir PS Nemila Ibrahim Pašalić.

Izvor: Avaz