– Kada se uzmu u obzir svi faktori, smatram da postoji osnovana sumnja da je minobacačka granata na pijacu “Markale” u Sarajevu ispaljena sa strane koja je bila pod kontrolom muslimana. Pod tim okolnostima, mišljenja sam da optuženi mora biti oslobođen ove tačke optužnice – naveo je Berd u izdvojenom mišljenju na prvostepenu presudu Karadžiću.
Vijeće kojim je predsjedavao O-Gon Kvon iz Južne Koreje i u kojem je uz Berda bio i sudije Hauard Morison iz Velike Britanije proglasilo je Karadžića krivim za genocid nad muslimanskim stanovništvom u Srebrenici, zločine u Sarajevu, uzimanje talaca i zločine u više opština, ali se Morison i Berd nisu u potpunosti saglasili sa presudom.
– Većina se saglasila izvan svake razumne sumnje da je granata koja je pogodila pijacu “Markale” 5. februara 1994. godine ispaljena sa teritorije pod kontrolom Srba i od strane srpskih vojnika. Ja se ne slažem sa ovim nalazima – naveo je Berd.
Pojasnio je da su istražioci Ujedinjenih nacija, koji su analize završili šest dana nakon eksplozije, utvrdili da nema dovoljno fizičkih dokaza da bi se dokazalo da je jedna ili druga strane ispalila granatu.
– Istražni tim UN-a u stvari govori da postoji opravdana sumnja u to da su granatu ispalile srpske snage. Svjedok tužilaštva Berko Zečević je, pak, bio mišljenja da je granata mogla biti ispaljena samo sa pozicija Srba. Postojao je jasan i nesumnjiv konflikt u dokazima koje su predstavili svjedoci tužilaštva. Taj konflikt seže do same srži slučaja koje je predstavilo Tužilaštvo. U ovakvoj situaciji stava sam da je većina trebala riješiti ovaj konflikt u korist optuženog – smatra Berd.
Naglasio je da su upravo dokazi tužilaštva pokazali da su mjerenja i procjena ugla pada granate bili nepouzdani usljed narušavanja kratera. Podvukao je da su postojali različiti navodi svjedoka i o broju punjenja granate, ali da je većina u konačnoj analizi zaključila da je granata imala punjenje veće od jednog ili dva i da je stoga stigla sa položaja srpske strane.
– Ako je granata i ispaljena sa većim punjenjem, mjesto njenog ispaljivanja može se odrediti jedino ako se izračuna pravi ugao pada, što je prema riječima svih istražilaca koji su bili na “Markalama” bilo nemoguće – naveo je sudija u izdvojenom mišljenju.
Berd je istakao da, bez ulaženja u validnost rezonovanja, svjedoka, njegova zabrinutost leži u tome da optuženom nikada nije data prilika da se izjasni o tom pitanju.
– Kao rezultat toga ovo pitanje nije nikada u potpunosti predstavljeno kao sporno, a bilo bi pravedno prema optuženom da bude obaviješten o tome i da njegovo mišljenje bude saslušano. Odluka donesena pod ovim uslovima bila bi sa nedostacima jer narušava osnovni princip pravde – istakao je Berd.
Dodao je da je većina primijetila da je svjedok odbrane pripadnik UNPROFOR-a Mišel Gotije rekao da je Armija RBiH mogla koristiti pokretne minobacače, ali da nisu bili ubijeđeni da je bilo moguće da Armija RBiH puca na tržnicu iz mobilnog minobacača, a da ne budu viđeni.
– U ovom slučaju u pitanju je flagrantna spekulacija – navodi Berd.
Naglasio je da je većina u sudskom vijeću odbila iskaz zaštićenog svjedoka KW-586 da je muslimanska strana namjerno gađala “Markale” da bi izazvala međunarodnu osudu Srba uz obrazloženje da mu nedostaje kredibilitet.
– Većina je utvrdila da je teško da bi neko u poziciji KW-586 mogao imati pristup sastancima tako visokog nivoa na kojima se raspravlja o tako osjetljivim stvarima. To je velika spekulacija jer ne postoji ni atom dokaza koji bi podržao ovakav zaključak. Štaviše, svjedok je dao objašnjenje koje tužilaštvo nije moglo neutralizovati ili mu se suprotstaviti. Stoga ne vidim dobar razlog da smatraju da svjedoku nedostaje kredibilitet – istakao je Berd.
Prema zvaničnoj verziji, koju je diskreditovalo više uglednih svjedoka na suđenju Karadžiću i generalu Ratku Mladiću u Haškom tribunalu, minobacačka granata na pijacu “Markale” u centru Sarajeva, ispaljena je sa srpskih položaja i ubila 68, a ranila 144 osobe. Nezavisna komisija utvrdila je da ne postoje jasni dokazi ko je odgovoran za ispaljivanje granate.
Vojni položaji
Melvil Berd je napomenuo da je većina u sudskom vijeću kao dokaz da je granata na “Markale” ispaljena sa srpske strane prihvatila to da je Sedmi bataljon Prve pješadijske romanijske brigade posjedovao minobacače u području Mrkovića, a da Armija RBiH nije imala minobacače u području Grdonja.
– Dodali su da je svjedok Slavko Gengo, komandant Sedmog bataljona, svjedočio da je Armija RBiH vatru uglavnom otvarala sa područja baraka Jajce i sa Koševa, a ne iz Grdonja. Imam ozbiljnih poteškoća da shvatim kako je ovaj dokaz mogao ubijediti većinu da izvan razumne sumnje zaključe da je granata ispaljena sa područja na kom su bili Srbi – naglasio je Berd.
ATV