OVAKO JE IZGLEDAO HAOS U VIŠEGRADU: Bošnjaci došli da odaju počast za 3000 ubijeni… A onda su Srbi počeli pucati…
Bahra Neretlić u Višegradu je izgubila brata Omera. Zarobljen je od strane zločinačke jedinice osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, a iza njega su ostali supruga i dvoje djece koja nisu ni zapamtila očev lik.
"Sutra su 24 godine otkako mi je brat nestao. Nikad do dan danas ga nismo pronašli. Tuga i bol ostaće vječno. Niko da kaže gdje je, iako možda mnogi ovdje znaju. A nije moj brat jedini, koliko ih je još nestalih", kaže Neretlić.
Safet Avdić izgubio je suprugu i još 24 člana familije, koji su ubijeni za samo dvije sedmice.
"Dolazim ovdje svake godine. Nijedno tijelo nije nađeno tako da mi je jako teško. Kada ovdje dođem sve kao da je juče bilo. Teško da ima budućnosti za ovaj grad, jer mladi su ga napustili, povratka nema, osim što stariji dođu. Treba apelovati na bošnjački narod da se prijavi ovdje i da izađe na glasanje, jer ako ne izađemo da glasamo i ne ostvarimo svoja prava onda nemamo šta tražiti u ovom gradu", naglašava Avdić.
U Udruženju "Višegrad 92" nezadovoljni su sporošću u procesuiranju ratnih zločina počinjenih u ovom gradu.
Zločinci se slobodno šetaju višegradskim ulicama i u vrijeme dok se porodice prisjećaju svojih najmilijih, kaže Kasapović i dodaje: "24 godine su prošle od strašnog zločina koji se desio ovdje upravo na ovoj ćupriji. Teško je govoriti o emocijama, jer nema ovdje nijedne osobe koja nije izgubila nekog ovdje upravo na ovom mostu. To zna cijeli svijet da je Drina najveća grobnica u svijetu".
Odmah po dolasku u Višegrad sudionici su mogli čuti pucnjeve sa jednog od okolnih brda, na što je tokom svog obraćanja oštro reagovao predsjednik Medžlisa IZ Višegrad Bilal Memišević.
On je pozvao CJB Istočno Sarajevo i Policijsku stanicu Višegrad da u roku od 24 sata otkriju počinioce i poručio da se, nakon niza slučajeva spontanih svatovskih i drugih veselja, preko ovog incidenta neće preći. Višegrađane je pozvao da ne zaborave, podsjećajući da je zaborav ukorijenjen u bošnjačkom narodu.
"Nemoguće je da postoji i opstane narod bez prošlosti. Opominjem i sebe i vas da ne smijemo zaboravljati. Bošnjake su vijekovima učili da zaboravljaju. Nama je zaborav usud. Pamtiti, to je bilo pravilo drugih naroda. Drugi su pamtili i veličali najcrnju, najneljudskiju prošlost i njome se ponosili kao sa največom svetinjom koje bi se svako normalan stidio. Svoje zlikovce su predstavljali i od njih pravili heroje, po njima davali imena ulicama i školama kojima smo mi prolazili i u njima učili da zaboravljamo svoju prošlost. Dok su naši dželati dično pjevali epove o Karađorđu, mi smo šapatom spominjali kapetana Gradaščevića, braću Moriće, Isa-bega, Gazi Husrev-bega i ostale kojima se čitavo čovečanstvo može dičiti", rekao je Memišević.
N1