Malo mjesto nadomak Mrkonjić Grada je možda i jedinstveno na svijetu. Među mještanima bošnjačke i srpske etničke pripadnosti nikada nije zabilježeni niti jedan sudski spor, incident, a o ratnim dejstvima tokom II svjetskog rata ili onog minulog prije 21. godinu da ni ne govorimo.
Mještani Baljvina su smješteni između Jajca i Mrkonjić Grada, dakle dva istorijska grada. Uprkos ratovima i ratnoj propagandi – intenzitet života među njima se nikada nije mijenjao, javlja N1.
Selo je geografski podijeljeno na Donje Baljvine i Gornje Baljvine. Etnički Srbi su smješteni u Donjim, a etnički Bošnjaci u Donjim Baljvinama.
“Ja razumijem, može biti mržnje, možda, ali ako smo ljudi mi svi i idemo da nam je bolje, ali ići ugnjetaviti nekoga, to ne mogu razumjeti. I to svoj čovjek. Tako nisi musliman ako možeš zaspati a znaš da ti komšija nema šta jesti, nisi čovjek. Sa njim moraš podijeliti“, izjavio je jednom Šefko Čaušević, nezvanični lider Bošnjaka.
Miroslav Tešanović iz Gornjih Baljivna je u jednoj rečenici rekao sve: “Kad su ljudi pametni i misle dobro, onda nema prijekorke ili nešto da ti mene mrziš i ja tebe. Gdje mrze jedan drugoga, tu nema života”.
Ovo selo mora i treba poslužiti kao primjer drugima.
“Mi u BiH trebamo da smo najprvi, do nebesa kako se kaže. Jerbo to nema sad. Da ja tebe mrzim, a ti mene – ušao đavo u narod”, kazao je Tešanović za RSE.
Ne kriju mještani da su Bošnjaci od devdedestih bili u goroj situaciji, jer se nisu mogli kretati. Mještani i Gornjih i Donjih Baljvina se nerado sjećaju toga – iako ovdje nikada niti jedan metak nije proletio.
Srbi su pomagali Bošnjacima, jer kako kažu “tada je svaka budala nosala pušku”. Oni znaju da rat nikada nikome nije donio ništa dobro, samo loše i da uvijek neko nekoga treba pomagati i spasiti u kriznim momentima.
Ovo selo je sačuvano i u II svjetskom ratu, i to kako kažu samo “mozgom naroda”, jer u najtežim vremenima su imali mudrih ljudi na pretek.
“Možda nemamo žive vode, pa smo malo drugačiji od ostalih, pa smo malo pametniji, da tako kažem, od drugih“, kazao je za RSE Marko Vučinović koji u Baljvine odlazi vikendom.
“Nikome nije stalo da Srbin i musliman sarađuju”
U Baljvinama je četvrtak neradni dan, jer nemaju prirodni izvor vode – te se tako nadaju da će obezbijediti pitku. Oni od davnina vjeruju da ne valja raditi četvrtkom.
Upravo zbog njihovog načina života – jedinog ispravnog – neki smatraju da vlasti ne žele osposobiti ovo mjesto za “normalan” život. Putevi su loši, vodu smo već pomenuli, a Šefko je za RSE kazao da “nikome nije stalo da Srbin i musliman sarađuju”.
Po popisu 1991. godine Baljvine su imale 1.140 stanovnika. Nalazi se ispod planine Čemernice, iznad kanjona Vrbasa na visini od 543 metra. Udaljeno je 15 kilometara od Mrkonjić Grada. Ovo mjesto je i dom nacionalnim spomenikom BiH, jer je u zaoseoku Kocelji pronađen stećak iz perioda 14 vijeka u maju 2003. godine.
U Baljvinama ne znaju šta znači “zavadi pa vladaj”, a iako djeluje kao priča o “iza sedam mora i iza sedam gora”, ovo je priča o bosanskohercegovačkom selu koje ne bi trebalo skidati sa naslovnih stranica. U 21. vijeku.
Najstariji stanovnici se sjećaju vremena kada su džamija i crkva paralelno obnavljane.
U Baljvinama je uvijek bilo samo važno da si čovjek. Ništa izuzev toga.
bportal.ba