OVO SE ZOVE ISTINSKO POMIRENJE: Ja nisam Srpkinja na laži i krvi, već Srpkinja na istini i pravdi, u to ime se ponosim…
Hajde više da se ,,ne igramo mačke i miša,, recite gdje su i koliko ih je.., koliko puta ste premještali one koje ste ubili, pa je na jednom mjestu identifikovana lobanja, trup, dijelovi garderobe, a onda na drugom kosti ruku, nogu.. I taman, onaj očajnički smiraj porodica, bar su našli, sahranili svoje najmilije, a onda pismo o novoj DNK potvrdi.
Koliko puta pobijeni građani Prijedora nesrpske nacionalnosti trebaju biti sahranjeni. Ma, koliko puta hoćete više da ih ubijate !!!
Pucajući u nenaoružane nevine ljude, ubijajući svoje komšije muslimane, ubivši 102 djeteta, takozvana Republika Srpska je presudila sama sebi.
Stalna priča ko je prvi počeo je zastarjela tehnolodija.. Ako hoćete istinu Mi smo počeli, odnosno vi ste počeli jer ja nisam dio vas koji ste u zločinima ogrijezli, i čuj još za neke rat nije završen, pojedinci čekaju poziv pataloške nemani za neki novi rat.
Prijedore, presudio si sam sebi, ne pozivaj se i ne prozivaj ni presude Haškog tribunala, ni suda BiH za ratne zločine, ni suda tvoje ,,istorije,, dok su na tvojoj ikonografiji četnici na Kozari. Aloooo, Kozari!!! Šta nas snađe a Kozara je idol otporu fašizma i fašistički hordi.
Tu si se tek dokazao, Prijedore!!! Tu smo dokazali ko smo i gdje smo... Ništa više ne treba reći jer ta djela govore sa hiljadu riječi.
Srbi su sami sebi pucali u sljepoočnicu, sami sebi prosuli mozak.
Gnusobe.., samo ta riječ mi se uporno vrti u glavi cijeli dan. Gnusobe. Ne ja, jer ja i svi drugi koji misle kao ja nismo dio vas, Vas koji nemožete se suočiti i pogledati istini u oči.
Zašto mislite da živite u nekom ,,zlatnom dobu istorije i stvaralaštva,, varate se, vaše dob istorije i stvaralaštva Srpske države u državi je najveće srpsko pokvarenjaštvo, čiji stid, bol i sramotu kao bosanka nosim u srcu i duši svojoj.
Vrijeme je da zaplačeš Prijedore, imaš najveću masovnu grobnicu u Evropi poslije II svjetskog rata i ko zna koliko manjih, još neotkrivenih...
Vrijeme je da plačeš Prijedore i mi svi skupa stobom, istina uvijek se sazna, od istine niko nije mogao pobjeći.
Mi živimo u vremenu ljudi označenih srbstvom da ih tako nazovem patriotskih i pataloških lažova ili bolje rečeno patriotskih psihopata za koje se pitam da li uopće nešto ljudsko osjećaju, ako osjećaju onda su to emocije najpliće vrste, u vama su bizarne i samo-destruktivne stvari i potpuno ste imuni na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti.
Ono što drugi i sav normalan svijet dešavanja u Prijedoru smatra katastrofom, za vas predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu". To za mene nisu sitnice, zločini nisu sitnice, silovanja ubijanje nejake djece nisu sitnice i želim da se kao Srpkinja ogradim od vas psihopata koji ste irnentni, koji ne podižete svoj glas protiv nepravde, protiv zulumćara, protiv vas idiota zbog kojih časni ljudi iste konfesije pognute glave hode ovom zemljom.
Ipak, kad bacim oko na činjenice u periodu 1992 – 1995 ogromna je većina ovog blentiteta od kojih ste sakrivali istinu dešavanja i stvarnog stanja, pa stoga ne stidim se poslati poruku.
Ej, ja nisam Srpkinja na laži i krvi, već Srpkinja na istini i pravdi, u to ime se ponosim.
Tehnička obrada: cikportal.com (CIK.ba)
Piše: novi.ba⁄Nikolina Balaban, Prijedor