Martina Bohdala, sada četrdesetogodišnjaka, rodom iz ugledne familije bečkih ljekara i trgovaca nekretninama slučajno je pronašao jedan italijanski dizajner
Poslije 17 godina nestali Austrijanac Martin Bohdal pronađen je na ulici u Italiji.
Ovom tada 23-ogodišnjem mladiću izgubio se svaki trag poslije jedne zabave na jezeru u Koruškoj, sve dok jedan italijanski dizajner nije prijavio da je pronašao Bohdala, i koji živi kao beskućnik u mjestu Terlici (Terlizzi), kod Barija.
Martin je rodom iz ugledne familije bečkih ljekara i trgovaca nekretninama. On je 07.08.1998, otišao u koruško mondensko ljetovalište Feldenu na Vrbskom jezeru (Veldem am Wörthersee) na “Zabavu u bijelom” (“Fête Blanche”). Posljednji put Bohdal je viđen oko tri časa posle ponoći. Poslije toga mu se izgubio svaki trag i nije se godinama znalo gdje se nalazi, da li je mrtav ili živ.
Ispred hotela u kojem je Bohdal odsjeo ostao je parkiran njegov Porše. Prvo se mislilo da je bio na jednom od čamaca sa pijanim drugarima, i da je pao u jezero i utopio se. Međutim, sva šestorica njegovih prijatelja su negirala da je on te noći bio na ijednoj lađi. Leš nije pronađen, ni uz pomoć specijalnih kamera koje su danima snimale dno jezera. Roditelji su angažovali i privatnog detektiva. Sumnjalo se da je možda otet, ali za to nije bilo baš nikakvih indicija, a pogotovo ne dokaza.
Međutim, slika Martina Bohdala je ostala na Internetu, kao lica koje je se traži kao nestalo. Prije dva mjeseca je Đovani Mele (Giovanni Mele), zaposlen u dizajnerskom studiju Bilancuolo, u svom gradiću Terliciju vidio beskućnika koji je spavao na klupi. Mještani su mu davali hranu i odjeću. Ovaj čovjek, koji nije govorio skoro nimalo italijanski, bi jednom rekao da mu je ime Andreas, drugi put da se zove Zoltan. Mele ga je fotografisao, i pomoću programa za pretraživanje datoteka uporedio lice sa snimka sa ljudima koji se traže kao nestali.
Kompjuter je pronašao da je beskućnik u Terliciju veoma sličan nestalom Bečliji Martinu Bohdalu. Mele je bio zapanjen, jer je i ožiljak na nosu beskućnika bio identičan onome na Bohdalovoj fotografiji prije nestanka. Mele je o otkriću obavijestio italijansku nacionalnu radio-televiziju (RAI), čija je jedna reporterka stigla u Terlici. Uz pomoć prevodioca su pitali beskućnika da li on Martin Bohdal.
Shvatio je i nasmijao se. Isto je tako reagovao i na pitanje da li poznaje Vrbsko jezero. Od reporterke se oprostio poljupcem u ruku. Navodno je govorio njemački sa bečkim naglaskom. Italijanska policija, preko DNA testa treba utvrditi da li je ovaj beskućnik zapravo nestali Bečlija.
Interesantno je da je upravo u trećem mjesecu ove godine Bohdal i službeno proglašen mrtvim. Međutim, ova informacija nije bila službeno poslana iz suda 19. bečkog okruga u Pokrajinsku policijsku upravu Koruške, i tako je Martinova fotografija nije skinuta sa liste nestalih lica za kojima se traga.
Poslije 17 godina nestali Austrijanac Martin Bohdal pronađen je na ulici u Italiji.
Ovom tada 23-ogodišnjem mladiću izgubio se svaki trag poslije jedne zabave na jezeru u Koruškoj, sve dok jedan italijanski dizajner nije prijavio da je pronašao Bohdala, i koji živi kao beskućnik u mjestu Terlici (Terlizzi), kod Barija.
Martin je rodom iz ugledne familije bečkih ljekara i trgovaca nekretninama. On je 07.08.1998, otišao u koruško mondensko ljetovalište Feldenu na Vrbskom jezeru (Veldem am Wörthersee) na “Zabavu u bijelom” (“Fête Blanche”). Posljednji put Bohdal je viđen oko tri časa posle ponoći. Poslije toga mu se izgubio svaki trag i nije se godinama znalo gdje se nalazi, da li je mrtav ili živ.
Ispred hotela u kojem je Bohdal odsjeo ostao je parkiran njegov Porše. Prvo se mislilo da je bio na jednom od čamaca sa pijanim drugarima, i da je pao u jezero i utopio se. Međutim, sva šestorica njegovih prijatelja su negirala da je on te noći bio na ijednoj lađi. Leš nije pronađen, ni uz pomoć specijalnih kamera koje su danima snimale dno jezera. Roditelji su angažovali i privatnog detektiva. Sumnjalo se da je možda otet, ali za to nije bilo baš nikakvih indicija, a pogotovo ne dokaza.
Međutim, slika Martina Bohdala je ostala na Internetu, kao lica koje je se traži kao nestalo. Prije dva mjeseca je Đovani Mele (Giovanni Mele), zaposlen u dizajnerskom studiju Bilancuolo, u svom gradiću Terliciju vidio beskućnika koji je spavao na klupi. Mještani su mu davali hranu i odjeću. Ovaj čovjek, koji nije govorio skoro nimalo italijanski, bi jednom rekao da mu je ime Andreas, drugi put da se zove Zoltan. Mele ga je fotografisao, i pomoću programa za pretraživanje datoteka uporedio lice sa snimka sa ljudima koji se traže kao nestali.
Kompjuter je pronašao da je beskućnik u Terliciju veoma sličan nestalom Bečliji Martinu Bohdalu. Mele je bio zapanjen, jer je i ožiljak na nosu beskućnika bio identičan onome na Bohdalovoj fotografiji prije nestanka. Mele je o otkriću obavijestio italijansku nacionalnu radio-televiziju (RAI), čija je jedna reporterka stigla u Terlici. Uz pomoć prevodioca su pitali beskućnika da li on Martin Bohdal.
Shvatio je i nasmijao se. Isto je tako reagovao i na pitanje da li poznaje Vrbsko jezero. Od reporterke se oprostio poljupcem u ruku. Navodno je govorio njemački sa bečkim naglaskom. Italijanska policija, preko DNA testa treba utvrditi da li je ovaj beskućnik zapravo nestali Bečlija.
Interesantno je da je upravo u trećem mjesecu ove godine Bohdal i službeno proglašen mrtvim. Međutim, ova informacija nije bila službeno poslana iz suda 19. bečkog okruga u Pokrajinsku policijsku upravu Koruške, i tako je Martinova fotografija nije skinuta sa liste nestalih lica za kojima se traga.
Tehnička obrada: cikportal.com (CIK.ba)
Piše: doznajemo.com