TUŽAN DAN RASPLAKAO CIJELO PODRINJE: Umro mali Sejdalija, a tek je trebao u 1. razred…

A svi smo mislili da ćeš jučer doći kući, da ćeš sa osmijehom na licu sa svojom porodicom iščekivati Bajram. Dječače naš maleni, trebao si ići u školu i upoznati učiteljicu. Trebao si po prvi put osjetiti čari prvog domaćeg zadatka. Prvačiću naš, u učionici su te čekali tvoji drugari iz razreda.

Ali ti ode...

Čitav dan pokušavam da se saberem, ali ova suza iz oka nikako da nestane.

Ode naš najjači heroj. Djetešce Glogove, sinonim snage. A čvrsto si držao konopac života.... No, na kraju si ga ispustio.

Džennetska ptico, ti ode preko Modre rijeke, o kojoj Mak piše. Idi, mili. Idi u zagrljaj svojoj majci. Idi ugledati po prvi put njeno lice. Osjeti njen zagrljaj i reci joj da si bio dobar i da smo te svi voljeli. Svjedoci su naše suze, naša bol. Ode naš junak.

Porodici želim da dragi Allah da mnogo sabura i mnogo snage.

Istočna Bosna