Na magistralnog puta Vlasenica – Zvornik, negdje između Nove Kasabe i Konjević Polja, odvaja se rukavac koji vodi do brojnih mahala, a koje skupa čine selo Cersku. Do agresije na Bosnu i Hercegovinu ovdje je živjelo oko 6000 stanovnika, a 1992. godine Cerska je bila jedino mjesto u opštini Vlasenica koje nije bilo pod srpskom kontrolom.
Cerska je pala početkom marta 1993., a 1995., nakon pada Srebrenice, u okolini ovog mjesta su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima koji su se pokušavali probiti prema Tuzli, tada najvećoj slobodnoj teritoriji. Prije rata Cerska je u cjelosti pripadala Vlasenici, da bi u postdejtonskom vremenu jedan njen dio pripao novoformiranoj opštini Milići.
Povratkom preživjelih mještana, polako se vraća i život u ovo mjesto. Lutajući reporteri Tuzlarija svojevremeno su posjetili Cersku kako bi dali podršku obilježavanju Dana otpora agresoru. Prvog dana manifestacije priređen je kulturno-vjerski program tokom kojeg su se mještani prisjetili ubijenih komšija i članova porodica.
Drugog dana organizovan je vašar, pa su se u Cersku sjatili povratnici iz gotovo cijelog Podrinja. Kako nam reče jedan mještanin, neka malo pjesme i veselje, da se narod opusti.
Vašari su dobra prilika da se ljudi vide, da se nešto pazari, ali i da se proveseli, uz nezaobilazne zvuke izvorne muzike. Ovogodišnji vašar obogaćen je raznim sadržajima, pa je tako održan turnir u malom fudbalu, bacanje kamena s ramena, a najviše pažnje izazvala je igra razbijanje lonca. Naime, takmičari svezanih očiju i sa drvenom palicom u ruci pokušavaju da razbiju lonac. Najuspješniji takmičari budu i novčano nagrađeni.
Poseban šmek vašaru daje miris pečenja. Tu su i nezaobilazne šećerne vate, orašnice, ciglice, halva i druge slastice koje se godinama prave na isti način. Jednom riječju, prodaje se i nudi mnogo toga i najveća draž je što se takva roba rijetko gde može videti osim na ovom jedinstvenom vašarskom druženju.
Vašar u malim zajednicama, poput Cerske, nije samo niz tezgi sa kineskom robom. To je za ovo selo, ali i sva okolna mjesta, događaj godine koji se propušta samo uz "debeo" razlog.
Izvor: Tuzlarije.net
Cerska je pala početkom marta 1993., a 1995., nakon pada Srebrenice, u okolini ovog mjesta su počinjeni brojni zločini nad Bošnjacima koji su se pokušavali probiti prema Tuzli, tada najvećoj slobodnoj teritoriji. Prije rata Cerska je u cjelosti pripadala Vlasenici, da bi u postdejtonskom vremenu jedan njen dio pripao novoformiranoj opštini Milići.
Povratkom preživjelih mještana, polako se vraća i život u ovo mjesto. Lutajući reporteri Tuzlarija svojevremeno su posjetili Cersku kako bi dali podršku obilježavanju Dana otpora agresoru. Prvog dana manifestacije priređen je kulturno-vjerski program tokom kojeg su se mještani prisjetili ubijenih komšija i članova porodica.
Drugog dana organizovan je vašar, pa su se u Cersku sjatili povratnici iz gotovo cijelog Podrinja. Kako nam reče jedan mještanin, neka malo pjesme i veselje, da se narod opusti.
Vašari su dobra prilika da se ljudi vide, da se nešto pazari, ali i da se proveseli, uz nezaobilazne zvuke izvorne muzike. Ovogodišnji vašar obogaćen je raznim sadržajima, pa je tako održan turnir u malom fudbalu, bacanje kamena s ramena, a najviše pažnje izazvala je igra razbijanje lonca. Naime, takmičari svezanih očiju i sa drvenom palicom u ruci pokušavaju da razbiju lonac. Najuspješniji takmičari budu i novčano nagrađeni.
Poseban šmek vašaru daje miris pečenja. Tu su i nezaobilazne šećerne vate, orašnice, ciglice, halva i druge slastice koje se godinama prave na isti način. Jednom riječju, prodaje se i nudi mnogo toga i najveća draž je što se takva roba rijetko gde može videti osim na ovom jedinstvenom vašarskom druženju.
Vašar u malim zajednicama, poput Cerske, nije samo niz tezgi sa kineskom robom. To je za ovo selo, ali i sva okolna mjesta, događaj godine koji se propušta samo uz "debeo" razlog.
Izvor: Tuzlarije.net