“Ne bih mogao opisati kakav je to krik, u njemu se sve pomiješalo, počinje kao da dijete zaplače, a onda se pretvara u bolan dugi krik. Kad krene, ne ostaje na jednome mjestu nego već se brzo premješta s jednog kraja na drugi kraj šume. Ponekad mi se učini da mi se nešto takvo slično javlja iz daljine, ali onda shvatim da je to jeka od ovih brda. Trudio sam se da vidim kakav je to stvor, ali do sada nisam uspio jer je uvijek mrkla noć, i to bez mjesečine. Bilo što da je, volio bih da ode što dalje od nas”, rekao je Dragan Kantar (79) iz zaseoka Kantari u Gornjoj Dragotinji, selu kod Prijedora...